mazdaizam (staroiranski mazdayasna: poklonik Mazde), iranska predislamistička dualistička religija kojoj je Zarathuštra pridodao neke monoteističke elemente; prozvana prema kultu »dobroga boga« Ahura Mazde. Mazdaizam se javlja početkom I. tisućljeća pr. Kr., a o njegovu vjerskom sadržaju, do pojave Zarathuštrine, ne znamo gotovo ništa. Zarathuštri (latinski Zoroastres), koji je prema tradiciji djelovao u VII. do VI. st. pr. Kr., pripisuje se naučavanje kakvo je sačuvano u najstarijim dijelovima svetih spisa Avesta, pa se za religiju koju je propovijedao rabi i izraz zoroastrizam. Zarathuštra se borio protiv staroiranskoga politeizma. Zadržavši samo kult vrhovnoga božanstva Ahura Mazde (Ormuzda), propovijedao je monoteizam, jer u toj najstarijoj fazi zoroastrizma princip zla, Angra Mainyu (Ahriman), nije bog, nego zli duh, podložen Ahura Mazdi. Doskora se, u doba Ahemenida (VI. do IV. st. pr. Kr.), usporedno sa širenjem perzijske države i miješanjem različitih vjerskih elemenata, borba dobra i zla, svjetlosti i tmine, počela smatrati borbom dobrog i zlog boga, Ormuzda i Ahrimana; mazdaizam je postao izrazito dualistička religija. Progonjena za osvajanja Aleksandra Velikoga, a prošavši različite faze sinkretističkoga stapanja sa stranim elementima, ostala je nacionalna perzijska religija u državi Sasanida (227–651), a nestala je tek pod udarcima arapske invazije i za širenja islama u VIII. st. Danas mazdaizam ispovijedaju samo malobrojni gebri ili gabari (arap.: nevjernici) u Iranu i Parsi u Indiji.
